Današnja priča je drugi dio vesele i šarene interijerske trilogije koju smo predstavili u jednoj od naših kolumni četvrtkom, kasnog proljeća prošle godine. Kroz nešto više od par slika ovaj tjedan vam predstavljamo drugo poglavlje naše priče – „Kada mašta postane stvarnost“.
U svakom projektu uređenja doma, od prve idejne skice pa do postavljanja posljednje zidne slike i ukrasnog jastučića, put nije nikada onoliko brz i jednostavan koliko bismo mi to željeli. Pod „MI“ mislim na sve nas uključene u proces – one koji to osmišljaju, one koji to izvode i ponajviše na one koji sve to plaćaju.
U dnevnom prostoru stana zagrebačke Malešnice se prošle godine, otprilike u ovo doba, 40 kolumni četvrtkom unatrag, događalo svašta – od rušenja do građenja, koordinacija na gradilištu, kompromisa, ali i ustrajanja na vlastitim idejema – ponajviše od strane „omiljenih“ likova svakog gradilišta – nas arhitekata.
Iako je ponekad izvođaču malo manje drago vidjeti naša neispavana lica kako zuje nad njegovim radovima, današnji stan je pravi primjer toga što se zajedničkim snagama, oboružani strpljenjem i perfekcionizmom sa svih strana, može postići – pretočiti 3D vizualizaciju u gotovo identičnu realizaciju.
U stanu nepravilnog tlocrta velika većina namještaja je izrađena po mjeri – u kontrastnoj kombinaciji hrasta i alabastera. Kuhinja i šank nenametljivo prelaze u ormare dnevnog boravka, slijedeći razigranu igru punog i praznog volumena, dok su sve niše ulaznog dijela stana prekrojene u spremišne ormare po mjeri.
Obilazak stana započinjemo u njegovom najšarenijem i najvećem dijelu – dnevnoj zoni. Osim dominantnih oblika u tonovima i godovima hrasta, veliki komad pozornosti su ukrali šareni detalji, koji su kombinacija investitorovih želja i naših ideja.
Kutna garnitura neobične plavo- sive, također izrađena po mjeri stana nepravilnog tlocrta, obogaćena spremišnim sandukom i izvlačnim ležajem, upotpunjena je plavim i žutim detaljima, koji se provlače i kroz blagovaonicu te spavaću sobu.
U kupaonici je glavna dizajnerska misao vodilja bilo stapanje kupaonskog ormarića po mjeri sa zidnim keramičkim pločicama – bojom i oblikom. Osim onih vidljivih, ukrasnih, stan vrvi nizom nešto drugačijih detalja, funckionalne prirode.
Tako je, recimo, nakon niza telefonskih koordinacija, raznovrsnih ideja, prijedloga te vizualno neprihvatljivih rješenja, na sveopće oduševljenje izvođača, prijeko potrebna prirodna ventilacija za ugradbene aparate osigurana bez vidljivih ventilacijskih rešetki – sa jedva primjetnim odmicanjem ormarića od samoga stropa za svega manje od 2 cm – ne bi li topao zrak nesmetano strujao kroz stražnje kuhinjske predjele.
Ako malo pažljivije obratimo pozornost na kuhinju, primijetiti ćemo da kutne lajsne na spojevima radne ploče i zidnog kaljenog stakla ne postoje , već se je pažljivim silikoniranjem njihov spoj zaštitio od vode.
S druge strane, u pozadini novonastalog šanka, svoju poziciju je zauzeo radijator kojeg smo pak zamaskirali sa vidljim ventilacijskim rešetkama – dovoljno širokima i odmaknutima od samog grijaćeg tijela kako bi s jedne strane omogućili nesmetano zagrijavanje prostora, a s druge očuvali drvenu rešetku od eventualnih deformacija uzrokovanih njegovom toplinom.
Svaka interijerska priča započinje na njegovom ulazu, a mi ćemo danas baš ovdje drugi dio naše trilogije provesti kraju, okruženi svježinom bijelih zidova, toplinom žute klupice, sramežljivim, sakrivenim spremišnim ormarima te još jednim zgodnim detaljom – policama zahvaljujući kojima naši investitori svoje ključeve ne moraju tražiti po stanu.
Posljednji dio naše trilogije sa Malešnice je ujedno i njegovo najljepše poglavlje – ono gdje naši klijenti žive sretno, šareno i veselo u svoja 4 zida po mjeri.
Takve, sretne, šarene i vesele pozdrave vam današ i šaljemo,
