Na mirnoj ulici zagrebačkog Trnja, u stambenoj zgradi iz šezdesetih godina, nalazi se stan koji izvana nimalo ne odaje atmosferu koja se krije iza njegovih vrata. Dom je to zagrebačkog glumca Adriana Pezdirca, a njegov interijer potpisuje arhitekt Marko Vitković.
Čim sam prvi put zakoračila u Adrianov stan, bilo mi je jasno da je riječ o prostoru koji vrijedi pokazati. Ne zbog spektakularnih rješenja, nego zbog osjećaja koji ostavlja već na ulazu. Pogled privlače dvije stvari – hodnik obojen u toplu terakotu i betonske grede u dnevnom boravku. Danas su upravo one postale zaštitni znak doma koji je iz potpuno zapuštenog stana prerastao u osoban prostor oblikovan prema životu svog vlasnika.
Hodnik koji izgleda poput kazališne scenografije
‘Kad smo počeli razgovarati o stanu, jedino što sam sigurno znao bilo je da želim terakotu’, govori Adrian, pa nadodaje: ‘Nemam pojma zašto. U prošlom stanu imao sam puno biljaka u terakotnim teglama i ta mi je boja uvijek bila nekako lijepa. Znao sam i da ne želim sjajne površine. Htio sam da sve bude prirodno, mat, pomalo hrapavo. Da lijepo stari’.
Umjesto klasičnog bijelog hodnika dočekuje vas terakota koja se prelijeva preko poda, zidova i stropa, pojavljuje se na rasvjetnim tijelima, pa čak i u fugama između pločica. Veliko ogledalo dodatno produbljuje prostor pa cijeli hodnik djeluje poput male kazališne scenografije.
‘Bilo je važno da ulazak u stan bude doživljaj. Kao kazališna kutija. Da čim otvoriš vrata osjetiš da ulaziš u neki drugi svijet’, naglašava arhitekt Vitković. Iz hodnika se ulazi u dnevni boravak, gdje pogled gotovo automatski odlazi prema armiranobetonskom stropu. Ondje gdje biste očekivali uredno zaglađenu bijelu površinu ostala je vidljiva izvorna konstrukcija zgrade, detalj koji je danas jedan od zaštitnih znakova stana.
Kad su skinuli spušteni strop, ispod njega se pojavila izvorna armiranobetonska konstrukcija. Gruba, puna tragova oplata i vidljive armature, zahtijevala je mnogo više rada nego što su očekivali. Kako će kroz smijeh reći Adrian, Markova ideja o očuvanju betonskih greda ‘koštala ga je pola kuhinje’. Presudio je savjet prijateljice Judite koja mu je rekla: ‘Nemoj biti lud. Kuhinju ćeš jednog dana promijeniti, ali ovakav strop više nikad nećeš imati’.
‘Ono što ti se u jednom trenutku čini kao najveći problem, na kraju postane najveća vrijednost prostora’, zaključuje Marko.
Zašto je arhitekt odmah vidio potencijal
Ironično, upravo su hodnik i strop danas ono po čemu je ovaj stan prepoznatljiv, a kada ga je Adrian prvi put došao pogledati, gotovo ništa nije bilo vrijedno gledanja. Stan nije imao grijanje, instalacije su bile dotrajale, a električne improvizirane. Adrian je stan tražio gotovo dvije godine, a dvije su kupnje propale u posljednji trenutak. Kada se pojavio ovaj zapušteni stan na Trnju, većina kupaca vjerojatno bi ga zaobišla, no Marko je u njemu odmah prepoznao kvalitetan tlocrt i potencijal.
‘Najveća pogreška koju ljudi rade jest da arhitekta zovu tek kada kupe stan. Arhitekta treba uključiti prije kupnje, a ne nakon nje. Kad je stan već kupljen, neke se stvari više ne mogu promijeniti. Tlocrt, orijentacija, konstrukcija i kvaliteta zgrade ostaju isti’, ističe Marko.
Upravo su kvaliteta zgrade i njezin tlocrt bili razlog zbog kojeg je Marko od početka vjerovao da ovaj stan vrijedi obnoviti.
Stan se nalazi u zgradi koju je projektirao arhitekt Ivo Bartolić, jedan od autora kvalitetne zagrebačke stambene arhitekture šezdesetih godina. Marko ističe kako su upravo takve zgrade često kvalitetnije od mnogih današnjih novogradnji – imaju dvostranu orijentaciju, puno prirodnog svjetla i racionalne tlocrte koji omogućuju prilagodbu suvremenom načinu života. ‘Stan gleda na sjever i jug, ima sunce tijekom cijelog dana, ali ljeti ono ne ulazi duboko u prostor, dok zimi prirodno grije interijer. Takve stvari ne možeš kupiti naknadno’.
Jedan zid je promijenio cijeli stan
Jedna od najvećih promjena dogodila se rušenjem zida između nekadašnje spavaće sobe i dnevnog boravka. ‘Nismo rušili zato da bude moderno, nego zato što smo shvatili da Adrian zapravo tako živi’, objašnjava Marko.
Renovacijom je kuhinja preseljena na južni dio stana i spojena s dnevnim boravkom u jednu otvorenu cjelinu koja se proteže uz južni balkon cijelom dužinom stana. Na mjestu nekadašnje kuhinje uređena je spavaća soba s izlazom na sjeverni balkon. Otvoreni prostor tako je postao središte svakodnevnog života, a njegovu fleksibilnost dodatno naglašava modularna sofa koja se, prema potrebi, može razdvojiti u dva otomana ili pretvoriti u udoban ležaj za dvije osobe. Tako se dnevni boravak u nekoliko poteza prilagođava različitim situacijama – od druženja s prijateljima do smještaja gostiju.
Pri uređenju stana nisu slijedili trendove niti kupovali namještaj iz jedne kolekcije. Umjesto toga, birali su kvalitetne pojedinačne komade koji mogu funkcionirati i samostalno, ali ih zajednički materijali, boje i detalji povezuju u skladnu cjelinu.
Promijenjena je i organizacija pomoćnih prostorija. Nekadašnji odvojeni WC pretvoren je u vešeraj i spremište za bojler, dok su kupaonica i WC spojeni u jednu veću prostoriju. ‘Kupaonica je prostor u kojem ti uvijek nedostaje mjesta. Kad makneš perilicu, možeš od kupaonice napraviti pravi mali wellness‘, objašnjava Marko.
Terakota, koja dominira ulaznim hodnikom, nastavlja se i u kupaonici, gdje u kombinaciji s prirodnim svjetlom stvara toplu mediteransku atmosferu.
Kuhinja koja ne izgleda kao IKEA
Jedna od stvari koja najviše iznenadi posjetitelje jest kuhinja. Na prvi pogled djeluje kao da je izrađena potpuno po mjeri, no njezina je osnova IKEA kuhinja. Marko objašnjava kako su zadržali konstrukciju, ali su fronte i završna obrada prilagođeni ostatku interijera.
‘Ne postoji razlog da nešto bude skupo samo zato da bi bilo dobro. Puno je važnije znati gdje vrijedi uložiti, a gdje možeš biti racionalan’.
Istim su se principom vodili tijekom cijelog uređenja, Adrian je ulagao su u ono što ostaje desetljećima, poput parketa, stolarije i rasvjete, dok je kod pojedinih elemenata tražio pametnija rješenja.
Stol oko kojeg se odvija život
Tako veliki drveni stol ne dolazi iz dizajnerskog salona, nego ga je napravio Adrianov prijatelj od ostataka drva. ‘Nakon toga sam ga brusio, uljio i pokušavao pogoditi nijansu koja će odgovarati ostatku interijera’, priča Adrian. Ni blagovaonske stolice nisu kupljene u kompletu. Adrian ih je pronašao na stranici za vintage namještaj Cherry Cargo, a upravo njihova različitost prostoru daje dodatni karakter.
Zelena spavaća soba
Jedna od rijetkih stvari oko koje se Adrian nije odmah dogovorio s arhitektom je boja spavaće sobe. Marko je od početka predlagao da se zelenom bojom oboji i strop. Adrian nije bio uvjeren, no nekoliko dana poslije se predomislio. Danas priznaje da je upravo ta prostorija jedna od njegovih omiljenih u stanu.
Rasvjeta mijenja doživljaj prostora
Dok većina ljudi o rasvjeti počne razmišljati tek pri kraju uređenja, ona je jedan od najvažnijih elemenata svakog interijera. ‘Rasvjeta nije samo funkcionalna. Ona određuje kako ćeš doživjeti prostor’, dodaje arhitekt. Zato u stanu nema jednog dominantnog izvora svjetla, nego nekoliko diskretnih rasvjetnih tijela koja stvaraju različite atmosfere tijekom dana i večeri. ‘Ne palimo gotovo nikad sve odjednom’, kaže Adrian. ‘I to potpuno mijenja osjećaj doma.’
‘Volim što ljudi vole biti tu’
Iako je obnova završena, Adrian kaže da stan ni danas ne smatra potpuno dovršenim. ‘Mislim da dom nikad nije gotov. Uvijek nešto mijenjaš, dodaš, makneš, pronađeš neki predmet koji ti se svidi ili doneseš nešto s putovanja.’
PROČITAJTE: Što je mid-century modern? Stil koji ponovno osvaja domove i vraća toplinu u interijere
To se osjeti na svakom koraku. Police prepune knjiga, gramofonske ploče, fotografije, biljke i predmeti skupljani godinama stvaraju dojam doma koji nije nastao preko noći, nego je rastao zajedno sa svojim vlasnikom. A možda je upravo to njegova najveća vrijednost. Kako kaže Adrian: ‘Volim što ljudi vole biti tu’.
FOTO: Luka Šen
