Svatko tko voli interijere i arhitekturu sjeća se trenutka kada ga je neki prostor prvi put potpuno očarao. Nekima je to bio hotel iz snova, nekima kuća s putovanja, a mnogima upravo – film. Ponekad nije ni važno što se događa u radnji jer vas toliko zaokupe zidovi, stepenice, namještaj i svjetlo da poželite pritisnuti pauzu samo kako biste bolje promotrili prostor.
Za mene je taj film bio I Am Love iz 2009. godine. Dok većina pamti izvanrednu izvedbu Tilde Swinton, meni je glavna zvijezda filma bila kuća. Točnije, Villa Necchi Campiglio u Milanu, jedna od najljepših vila 20. stoljeća.
Projektirao ju je talijanski arhitekt Piero Portaluppi, a građena je između 1932. i 1935. godine za bogatu industrijsku obitelj Necchi Campiglio. Već pri prvom pogledu jasno je zašto se smatra remek-djelom talijanske arhitekture. Vila spaja racionalizam, klasične proporcije i profinjene detalje u prostor koji djeluje istovremeno monumentalno i nevjerojatno mirno.
Visoki stropovi, orahov parket, monumentalna stubišta, velika klizna vrata i precizno oblikovani geometrijski detalji stvaraju interijer koji odiše disciplinom i elegancijom. U njemu nema ničega suvišnog, ali svaki je element pažljivo promišljen.
Upravo je takav prostor godinama tražio redatelj Luca Guadagnino dok je pripremao film I Am Love. Želio je kuću koja će odražavati bogatstvo, ali bez uobičajenih simbola luksuza.
Kako je kasnije objasnio, tražio je dom koji izgleda kao ‘blok mramora’, mjesto koje odaje osjećaj moći, savršenstva i kontrole, ali bez pretjeranog pokazivanja bogatstva. Kada je ugledao fotografije Ville Necchi Campiglio, znao je da je pronašao idealnu lokaciju.
U filmu vila nije samo scenografija. Ona postaje gotovo još jedan lik. Hladni hodnici, golemi saloni i stroga simetrija odražavaju život obitelji Recchi, uspješne milanske industrijske dinastije čiji se savršen svijet počinje urušavati kada Emma, koju glumi Tilda Swinton, odluči slijediti vlastite osjećaje.
Zanimljivo je da interijeri koje danas vidimo nisu u potpunosti isti kao oni koje je Portaluppi izvorno osmislio. Pedesetih godina prošlog stoljeća obitelj je angažirala dizajnera Tomasa Buzzija, koji je u prostor unio kamine, tapiserije, drvene obloge, antikni namještaj i dekorativnije elemente tada popularne među talijanskom elitom.
Prilikom snimanja filma Guadagnino je dio tih intervencija uklonio ili prilagodio scenografijom kako bi vratio izvornu strogoću i čistoću prostora, zbog čega vila na filmu izgleda još smirenije i arhitektonski snažnije.
Nakon smrti posljednje vlasnice Gigine Necchi Campiglio 2001. godine, vila je ostavljena talijanskoj zakladi za zaštitu kulturne baštine. Nakon opsežne obnove ponovno je otvorena za javnost te danas funkcionira kao muzej koji posjetiteljima omogućuje da izbliza dožive jedno od najvažnijih djela talijanske arhitekture između dva svjetska rata.
PROČITAJTE: Dalmatinska vila koja oduzima dah!
Ako još niste pogledali I Am Love, možda će vas upravo arhitektura potaknuti da to učinite. A ako film već poznajete, velika je vjerojatnost da ćete ga sljedeći put gledati sasvim drugim očima, ne samo zbog priče, nego zbog kuće koja je gotovo jednako nezaboravna kao i njezini glavni likovi.
Photos: Villa Necchi Campiglio, photo-lime / Shutterstock.com
