Želim da čovjek najprije osjeti površinu, a tek se onda zapita kako je nastala. Upravo se u toj rečenici možda najbolje krije filozofija Lidije Čavlović Gorup i njezinog brenda Rococo Decor. Ono što je počelo kao priča o personaliziranim luksuznim tapetama danas se razvija u puno širi pogled na interijer – onaj u kojem zid više nije tek pozadina prostora, već njegov aktivni, taktilni i emocionalni element.
Za Lidiju prostor s dušom nije nužno raskošan ni spektakularan. To je prostor u kojem se čovjek može opustiti, prepoznati sebe i jednostavno osjetiti da mu je lijepo. Upravo zato Rococo Decor povezuje prirodne motive, teksture, boje i suvremenu tehnologiju, pritom nastojeći da tehnologija ostane u pozadini, a doživljaj prostora u prvom planu.
Danas Lidija o površinama razmišlja gotovo arhitektonski – kroz njihov odnos sa svjetlom, reljefom, materijalima i načinom na koji ih doživljavamo. U razgovoru otkriva kako se mijenjala njezina vizija dizajna, što za nju predstavlja istinski luksuz, zašto je važnije slušati klijenta nego nametati mu rješenja te kako zamišlja Rococo Decor u godinama koje dolaze.
Rococo Decor ste izgradili na ideji da zidovi trebaju imati dušu. Što za vas danas znači ‘prostor s dušom’ i kada osjetite da je neki interijer zaista uspio dobiti taj karakter?
Za mene je prostor s dušom onaj u kojem osjetite da netko pripada. Može biti sasvim jednostavan, ali ima svoju toplinu, ritam i nešto zbog čega želite ostati. S vremenom sam shvatila da taj osjećaj dolazi iz odnosa svih elemenata – svjetla, površina, boja, predmeta i ljudi koji ih koriste. Interijer je uspio kada se u njemu čovjek može opustiti i biti svoj. Kada prestanete promatrati pojedinačne komade i jednostavno osjetite da vam je lijepo.
Vaše tapete nisu samo dekoracija, već postaju dio identiteta prostora. Koliko vam je važno da se kroz jedan zid može ispričati osobna priča osobe koja u tom prostoru živi?
To mi je jedan od najljepših dijelova ovog posla. Dom je vrlo osoban prostor i važno mi je da osoba u njemu prepozna sebe. Ponekad je polazište uspomena na neko mjesto, boja uz koju je odrasla ili osjećaj koji želi sačuvati. Ta priča može biti vrlo suptilna, izražena kroz teksturu, nijansu ili detalj koji samo njoj nešto znači. Zato puno slušamo. Želim razumjeti kako netko živi i što mu je važno, jer tek tada možemo oblikovati površinu koja će mu i nakon mnogo godina biti bliska.
Luksuz danas često povezujemo s raskoši i upečatljivošću, dok vi govorite o luksuzu koji ‘ne viče, nego šapće’. Što je za vas istinski luksuz u interijeru?
Za mene je istinski luksuz osjećaj da je prostor pažljivo promišljen za vas. Prepoznajem ga u ugodnom svjetlu, površini koju poželite dotaknuti, skladnim proporcijama i detaljima koji imaju smisla. Volim materijale koji se otkrivaju postupno — kada im priđete, kada ih dodirnete ili kada se tijekom dana promijeni svjetlo. Takav prostor ne umara i daje vam slobodu da u njemu živite. Upravo taj mir, uz kvalitetu koja traje, smatram velikim luksuzom.
Rococo Decor je prošao put od personaliziranih tapeta do puno šireg promišljanja površine, materijala i prostora. Što se u vašem načinu razmišljanja o dizajnu najviše promijenilo kroz taj razvoj?
Na početku sam najviše razmišljala o motivu i tome kako će izgledati na zidu. Danas razmišljam o tome što površina može učiniti za cijeli prostor: kako prima svjetlo, kakva je pod rukom, kako se mijenja ovisno o kutu gledanja i kako se uz nju osjećamo. Razvoj tehnologije otvorio nam je mogućnost da zajedno oblikujemo dizajn i stvarni reljef, a zatim u površinu uključimo svjetlo i interakciju. Iz tog je razvoja nastao naš smjer Surface Design House. Najveća promjena za mene je što površinu danas promatram kao aktivan dio arhitekture, s vlastitom ulogom u doživljaju prostora.
Vaša estetika snažno je povezana s prirodom, ali istovremeno koristite vrlo napredne tehnologije. Kako uspijevate spojiti tehnologiju i prirodnost, a da prostor pritom ne izgubi toplinu?
Priroda nam daje polazište: njezine nepravilnosti, slojevitost, ritam i nijanse koje nikada nisu sasvim jednolične. Tehnologija nam omogućuje da ta opažanja pretvorimo u površinu i precizno povežemo boju s reljefom. Pritom mi je važno zadržati onu blagu nesavršenost zbog koje nam je priroda toliko bliska. Zato je fizički uzorak presudan — trebamo ga dotaknuti i vidjeti pod stvarnim svjetlom. Toplina nastaje upravo u tom pažljivom odabiru i mjeri. Želim da čovjek najprije osjeti površinu, a tek se onda zapita kako je nastala.
Kada klijent dođe s potpuno svojom vizijom, koliko često se dogodi da ga upravo kroz proces dizajna navedete da poželi nešto što na početku nije ni zamislio?
To se događa, osobito kada klijent uživo vidi i dotakne uzorke. Ljudi često dolaze s fotografijom ili određenim motivom, a tek kroz razgovor otkrijemo što ih je zapravo privuklo – mir, toplina, dubina ili određena atmosfera. Kada im pokažemo što možemo postići strukturom, bojom i svjetlom, otvaraju se nove mogućnosti. Pritom mi je važno poštovati njihovu početnu zamisao i graditi povjerenje. Najljepši je trenutak kada klijent kaže: ‘Nisam znala da je to moguće, ali upravo sam to željela.’
PROČITAJTE: Rococodecor – Kad površina postaje dio arhitekture
Kad biste danas mogli zamisliti Rococo Decor za pet godina, što biste voljeli da ljudi prvo pomisle kada čuju vaše ime?
Voljela bih da pomisle na površine koje imaju karakter i na prostore koje pamte po osjećaju. Vidim nas kao Surface Design House koji povezuje dizajn, umjetnost i tehnologiju te razvija vlastiti, prepoznatljiv izraz. Želim da nastavimo istraživati što sve površina može postati i da naš rad pronađe svoje mjesto u različitim dijelovima svijeta. A osobno bi mi najviše značilo čuti da je netko u prostoru koji smo pomogli oblikovati osjetio nešto lijepo — i da mu je taj osjećaj ostao.
