Prva pločica koju su napravili tijekom pečenja se toliko iskrivila da je završila kao svojevrsni tanjurić. Danas, nekoliko godina kasnije, Lorena Almaši i Mihael Lukšić iza brenda Pločica izrađuju ručno rađene keramičke pločice, custom projekte i restauratorske rekonstrukcije.
Spoj Loreninog umjetničkog i Mihaelovog tehničkog znanja pokazao se kao dobitna kombinacija, a većinu onoga što danas znaju naučili su kroz pokušaje, pogreške i brojna testiranja. S njima smo razgovarali o tome kako nastaje jedna pločica, što sve klijenti mogu prilagoditi, koliko se čeka na narudžbu i kako izgleda rad na pločicama starima više od 150 godina.
Kako je zapravo krenula priča o Pločici? Sjećate li se trenutka kada ste prvi put pomislili da bi ideja o ručno izrađenim keramičkim pločicama mogla prerasti u ozbiljan posao?
Upoznali smo se tijekom studija i već tada nas je povezivala ljubav prema stvaranju, iako smo dolazili iz potpuno različitih svjetova. Pločica je nastala sasvim spontano, iz zajedničkog interesa za materijale, procese i stvaranje. Ono što je krenulo kao istraživanje materijala i procesa s vremenom je preraslo u zajednički posao i studio specijaliziran za ručno izrađene keramičke pločice.
Sve se razvijalo korak po korak. U početku nismo imali plan pokrenuti posao niti smo razmišljali o proizvodnji pločica. Prvenstveno nas je zanimalo možemo li uopće savladati proces i postići rezultate koje smo zamislili. Što smo više učili, to su se otvarale nove mogućnosti i polako smo počeli shvaćati da u tome postoji potencijal za nešto veće. Pločica nije nastala iz poslovnog plana, nego iz dugotrajnog istraživanja i znatiželje.
Oboje dolazite iz različitih područja, Lorena iz umjetnosti, a Mihael iz tehničkog svijeta. Koliko je upravo ta kombinacija znanja i vještina utjecala na razvoj Pločice i način na koji danas radite?
Mislim da je upravo ta kombinacija jedna od stvari koje su najviše utjecale na razvoj Pločice. Ja dolazim iz umjetnosti i prirodno više razmišljam kroz boju, oblik, vizualni dojam i kreativni proces, dok Mihael dolazi iz tehničkog svijeta i više je usmjeren na analizu, sustavnost i rješavanje problema.
Keramika je zapravo područje u kojem se ta dva pristupa stalno susreću. Nije dovoljno samo osmisliti nešto što dobro izgleda, potrebno je razumjeti materijal, proizvodni proces i sve tehničke uvjete kako bi se ideja uopće mogla realizirati.
Što vam je u počecima bilo najteže savladati i postoji li neka pogreška iz tog perioda koje se danas rado sjetite?
U počecima nam je praktički sve bilo novo. Najteže je bilo razumjeti sam materijal i postaviti proizvodni proces tako da možemo predvidjeti što će se dogoditi nakon sušenja i pečenja. Većina onoga što danas znamo nastala je kroz pokušaje i pogreške.
Bilo je puno trenutaka frustracije i pitanja ima li sve to smisla, posebno kada nešto ne uspije ni nakon par desetaka pokušaja. No upravo je strpljenje bilo ključno. Naučili smo da u keramici ne postoje prečaci i da je ponekad potrebno puno vremena kako bi se razumjelo zašto nešto funkcionira ili ne funkcionira.
Prvu pločicu još uvijek čuvamo u radioni i zapravo nije ni ispala pločica, nego svojevrsni tanjurić jer se tijekom pečenja potpuno iskrivila. Tada smo bili uvjereni da je gotovo nemoguće dobiti pločicu koja će nakon pečenja ostati ravna. Danas nam je baš zato draga jer nas podsjeća koliko smo toga u međuvremenu naučili.
Možete li nam približiti kako izgleda put jedne pločice, od ideje do gotovog proizvoda? Koliko zapravo traje izrada i koliko je koraka potrebno da jedna pločica bude spremna za ugradnju?
Sam proces ovisi o tome radi li se o nekoj od naših postojećih kolekcija ili potpuno custom projektu. Kod custom projekta sve počinje razgovorom s klijentom i definiranjem ideje, oblika, dimenzija, boja, uzorka ili načina oslikavanja.
Nakon toga slijede probe i razvoj, a prema potrebi i izrada kalupa ili matrice. Zatim dolazi onaj osnovni dio procesa, odnosno, oblikovanje pločica, sušenje, prvo pečenje, glaziranje odnosno oslikavanje te završno pečenje. Nakon toga svaku pločicu treba pregledati, sortirati i pripremiti za pakiranje i ugradnju.
Proces je puno složeniji nego što se na prvi pogled čini. Upravo zato smo razvili i katalog naših kolekcija, kako bi dio procesa bio jednostavniji za klijente koji ne trebaju potpuno personalizirano rješenje.
Često je dovoljno odabrati postojeći oblik i poigrati se bojama kako bi nastalo nešto potpuno jedinstveno. Mislim da je to jedna od najvećih ljepota ručno izrađenih pločica, ista kolekcija može izgledati potpuno drugačije ovisno o kombinaciji boja koju odaberete.
Koje sve oblike i formate trenutno imate u ponudi? Postoji li neki oblik koji se posebno često naručuje ili koji je među vašim favoritima?
Trenutno u ponudi imamo tri glavne opcije. Prva su pločice različitih oblika koje se slažu u različitim bojama, tako da ih kupci mogu prilagoditi sebi. Druga opcija su ručno oslikane pločice s nekoliko različitih motiva, gdje također puno toga ovisi o izboru boja jer odabirom boje i kombinacijom različitih motiva može se potpuno promijeniti konačni dojam.
Treća su premium reljefne pločice koje se ručno rezbare ili se za njih izrađuju posebni kalupi, a najčešće nastaju u sklopu custom projekata i u dogovoru s klijentima.
Među traženijim oblicima su Oval, kada je riječ o jednostavnijim formama, te Wave motiv među ručno oslikanim pločicama.
Što sve danas nudite u stalnoj ponudi, a koliko prostora ostavljate za potpuno custom projekte? Primjerice, koliko se može eksperimentirati s bojama, glazurama, teksturama, uzorcima i dimenzijama?
Danas imamo katalog postojećih kolekcija i oblika, što klijentima omogućuje da relativno jednostavno odaberu oblik i zatim ga prilagode svojim željama kroz izbor boja i njihovih kombinacija. Ono što nam je posebno zanimljivo jest da isti oblik može izgledati potpuno drugačije ovisno o odabranoj boji ili kombinaciji boja. To je zapravo i najbolji dio, tako gotovo niti jedan projekt nije potpuno isti.
Istovremeno, ostavljamo prostora i za potpuno custom projekte, no tu moramo detaljno dogovoriti sve s klijentom pa taj dio procesa često traje duže. Možemo razvijati nove oblike, kombinacije rezbarenja, uzorke, boje i dimenzije, ovisno o tome što projekt zahtijeva.
Kada je riječ o ručno oslikanim pločicama, koliko su mogućnosti zapravo široke? Možete li realizirati gotovo svaki motiv koji klijent zamisli ili ipak postoje određena tehnička ograničenja?
Mogućnosti oko odabira motiva su dosta široke, ali naravno postoje određena tehnička ograničenja. Bitno je da zajedno s klijentom odredimo motiv i ono što je tehnički moguće izvesti. Tako smo, primjerice, radili i logotipe i custom motive.
Kod svakog custom motiva prvo procjenjujemo kako ga najbolje prilagoditi keramici. Nije uvijek moguće doslovno prenijeti nešto s papira ili ekrana na pločicu, ali često možemo pronaći način da se ideja prilagodi materijalu, a da se pritom zadrži ono najvažnije iz originalne zamisli.
S obzirom na to da radite ručno i po narudžbi, koliko mjeseci unaprijed su vam trenutno rezervirani proizvodni kapaciteti? Koliko se u prosjeku čeka na narudžbu i koliko se rok razlikuje ovisno o kompleksnosti projekta?
Sve projekte radimo po narudžbi upravo zato što je svaki projekt prilagođen kupcu. Svaki kupac bira svoju kombinaciju boja, svoj omjer pločica u određenim bojama, način slaganja i slično. Zato se i proizvodni kapaciteti mijenjaju ovisno o trenutnom stanju i količini projekata.
Prosječan rok izrade je 6–8 tjedana, ali dosta ovisi o samom projektu. Kod jednostavnijih narudžbi koje se temelje na postojećim oblicima i bojama proces je znatno jednostavniji, dok custom projekti mogu zahtijevati razvoj, probe, izradu kalupa i više krugova testiranja.
Zato nam je važno da klijenti što ranije krenu s planiranjem, posebno ako se pločice trebaju uklopiti u neki konkretan rok, poput ugradnje kuhinje ili završetka interijera.
Koliko se cijene vaših pločica kreću danas? I što sve najviše utječe na konačnu cijenu, oblik, količina, broj boja, ručno oslikavanje, custom dizajn…?
Cijene se trenutno kreću od 300 € / m² do 500 € / m².
Na konačnu cijenu utječe više faktora, prije svega oblik, odnosno način izrade, ali i broj boja, oslikavanje te eventualni razvoj potpuno novog oblika ili dizajna.
Kod custom projekata cijena ne ovisi samo o broju pločica nego i o vremenu i razvoju koji je potreban da bi se došlo do konačnog rješenja.
Projekt obnove i rekonstrukcije povijesnih keramičkih pločica u zgradi HINA-e na Marulićevom trgu posebno se ističe među vašim projektima. Rekonstruirati pločice stare više od 150 godina zvuči kao ogroman izazov, što je bilo najzahtjevnije u tom projektu i kako ste uopće uspjeli „uhvatiti” izgled originala?
Restauratorski projekti su nam posebno zanimljivi upravo zato što nisu samo pitanje izrade nove pločice, nego zahtijevaju razumijevanje originala.
Kod projekta HINA-e radili smo sve pločice na zidu u haustoru. Radilo se o sedam različitih pločica, neke su bile bordure, neke reljefne, neke oslikane, na nekima je trebalo pogoditi jednu boju dok na nekima i do 8 boja.
Najveći izazov kod takvih projekata je to što su originalne pločice već stare i boje više nisu realne. Pločice su stare i pohabane, a glazure su često popucale pa je među njih ušla prljavština, što dodatno promijeni ton boje.
Unatoč tome, jako smo sretni što smo do sada u svim restauratorskim projektima uspješno pogodili boje i što smo uspjeli postići rezultat koji se dobro uklapa s originalom.
Često na Instagramu dijelite proces izrade. Koliko vam je važno pokazati ljudima upravo taj proces i približiti im koliko rada stoji iza jedne pločice?
To nam je jako važno jer se kod gotovog proizvoda često ne vidi koliko je rada zapravo potrebno da bi do njega došlo.
Iza jedne pločice može stajati jako puno koraka, od pripreme materijala i oblikovanja do sušenja, pečenja, glaziranja, kontrole i pakiranja. Kod custom projekata tome se pridružuju i razvoj, probe i eksperimentiranje.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Zato volimo pokazivati proces. Ne samo zato da ljudi vide kako pločica nastaje, nego i da bolje razumiju vrijednost ručnog rada i koliko je vremena i znanja potrebno da bi nastao jedan gotov proizvod.
Danas ste jedini u Hrvatskoj koji se na ovaj način bave ručnom izradom umjetničkih keramičkih pločica. Koliko ste ponosni na tu činjenicu i vidite li je više kao potvrdu svega što ste dosad napravili ili kao dodatnu odgovornost da nastavite razvijati ono što radite?
Definitivno smo ponosni, pogotovo zato što znamo koliko je vremena, pokušaja i učenja bilo potrebno da dođemo do ovoga danas.
S druge strane, gledamo na to kao na potvrdu puta koji smo prošli, od prvih pločica koje su se iskrivile do toga da danas možemo razvijati kompleksne custom projekte, raditi restauratorske rekonstrukcije i surađivati s arhitektima i dizajnerima.
Ujedno nam je to i odgovornost da nastavimo istraživati i razvijati ono što radimo. Mislim da je kod ovakvog rada najvažnije da nikada ne prestanete učiti.
I za kraj, imate li u svom domu svoje pločice?
Kaže se da su u postolara najgore cipele. 🙂
Nemamo ih u domu, stan nismo sređivali od prije početka Pločice. No zato smo u bivšoj radioni imali svoje pločice i tu smo se baš lijepo poigrali. Sada je ta mala umjetnost ostala nekome drugome. 😛
Uskoro u novoj radioni ponovno postavljamo pločice, tako da ih nemamo u domu, ali redovito njima krasimo naše radione 🙂
Foto: Martina Movrić, Privatna arhiva
